Bračni par Tatjana i Ranko Tufegdžić, građevinarstvo kojim su se bavili u Rusiji zamijenili su prije par godina gajenjem koza u barskom naselju Šušanj. Nakon tri godine, iz primorskog kraja preselili su se ove godine u pivsko selo Stabna, gdje, kako kažu, uživaju u čistom planinskom vazduhu. Kako navodi Tatjana, Ranko je prije 15 godina kupio kuću predaka u ovom selu, gdje su i odlučili da nastave da žive i bave se kozarstvom.

- Zimovaćemo ovdje ovu godinu, vidjećemo za dalje, ali mislim da se više nećemo vraćati u Bar. Ovdje je komotnije, veći prostor, jer imamo oko 38.000 kvadrata zemlje. U Baru smo imali samo plac i kuću. Neki nam mještani nisu bili naklonjeni, drugi jesu. Bilo je i onih koji su u nama vidjeli konkurenciju, jer su i oni imali koze. Za razliku od njih, mi smo uvijek bili spremni svima da pomognemo. Ali kada su nam pojedine komšije zabranile prolaz kozama, onda smo izgubili mogućnost da one izađu na planinu, gdje je državna imovina, osjetili smo da nismo dobrodošli, i to je bio jedan od glavnih razloga da se ove godine po prvi put nakon ljeta ne vratimo u Šušanj. Dakle, ništa se ne dešava slučajno u životu, i dobro je što je Ranko opremio kuću svojih predaka, gdje mu je i otac rođen - ističe ona.

Tatjana ističe da je gradsko dijete, iz ruskog grada Magnitogorsk, i da nije ni kao mlada znala što je koza ili krava, već da ih je imala priliku vidjeti samo na slikama.

- Jednostavno, danas uživamo sa kozama gdje god da budemo. Ovdje je život sasvim dugačiji, sve komšije imaju stoku, i sva ona bez problema izlazi na pašu. Dobro razumijemo jedni druge. U ljeto smo imali oko stotinu grla, sada za zimu priremamo da ostane oko 70 velikih i malih. Gajimo bursku kozu, i pripremili smo dovoljno sijena za zimu. Koze su kao ljudi, umiljate i vole da se maze. Ove godine je bila velika potražnja za kozjim mesom, kupovane su koze za držanje, ali i jarići i jarci. Koze će se prije nove godine okoziti tako da ćemo povećati stado. Ovdje je, istina, hladnije nego na primorju, ali Ranko kaže od kada su izgradili vještačko Pivsko jezero zime su mlake. Ima mrazeva, ali to traje po tri-četiri dana - priča ona.

Kako kaže, imali su štalu za stado koja je odgovarala samo za ljeto.

- Pomogao nas je novčano predsjednik opštine Plužine Mijuško Bajagić, i uspjeli smo da taj prostor potpuno preuredimo i prilagodimo zimskim uslovima - kaže ona, naglašavajući da su u kući u Baru ostale njihove dvije kćerke.

Jedna je maturant, a druga je đak drugog razreda. Ranko i Tatjana povremeno dolaze da ih posjete i ostaju sa njima.

Ranko ističe da se od kozarstva može živjeti.

- Možemo od ovoga da živimo. Sami za sebe proizvodimo hranu, a ako nam zatreba novac prodamo kozu, jarca ili jarad, i nadomjestimo nedostatak novca. Sam sebi sam gospodar i gazda. Koze koje gajimo su rase burska, imaju izuzetno kvalitetno mlijeko, mesnata rasa, i ne može se uporediti sa mlijekom nijedne druge koze - ističe Ranko.

---

Velika potražnja za mlijekom
- Velika je potražnja za mlijekom, mušterije se upisuju. Kozarstvo se kao poljoprivredna grana polako vraća, a kozji proizvodi imaju veliku potražnju. Kao nezavisni proizvođač imate mnogo veću slobodu. Vi ste gospodar svoje sudbine koji treba da obezbijedi sve za porodicu. Vjerujem da je organska hrana budućnost naše poljoprivrede, biznisa, ali i zdravlja. Ali je potrebna podrška institucija i jača veza između državnih i malih preduzeća - objašnjava on.